Posjetili smo našu područnu školu. To je stara i mala škola. U njoj je jako malo učenika, svega 4 učenika od 1. do 4. razreda, a na katu stanuje njihova učiteljica Slavka. Kraj škole je vrt i lijepo dvorište u kojem smo se odmorili, jeli i igrali. Učenici iz Područne škole i njihova učiteljica Slavka su nas kao pravi domaćini ugostili u školi, a onda poveli u obilazak sela.  

Iz Tišine Kaptolske smo se prevezli skelom preko rijeke Save na drugu stranu – u Tišinu Erdedsku (ili Tišinu Lijevu). Skela služi za prijevoz automobila, bicikala, motora, traktora i ljudi. Prvi puta smo se vozili skelom. Svidjelo nam se jer je bilo neobično, a neke je malo bilo i strah....Vidjeli smo bager kako vadi šljunak iz Save i traktor koji se prevozio na skeli.

Prošetali smo selom i vidjeli puno domaćih životinja: pse, mačke, kokoši, kozu, svinje (obične i divlje), konje i krave. U Tišini Kaptolskoj ima puno livada i puno, puno blata. Niki se nije svidjelo kada smo gazili po blatu i zamazali se.

Vidjeli smo najmanju vodu stajačicu – lokvu. Hodali smo do bare i prepoznali labudove, rode, žabe, puževe, leptire i visibabe. Gazili smo po blatu i lokvama i smijali se svojim nepodopštinama. Naša učiteljica Sanja jedva je uslikala žabe jer su veselo skakale na sve strane po livadi. I mi smo kao male žabice skakutale za njom.

Blatni, umorni, zadovoljni i puni dojmova vratili smo se u Sisak redovnom autobusnom linijom.  

Izlet nam se jako svidio. Bio je to najbolji i najblatnjaviji izlet u prirodi.

Napisale učenice 2.a: Nika Trubelja, Korina Pribičević, Lucija Lamza  i Doris Krnjević