2012-03-11 11:45:09

Na izložbi ''Nema miša do šišmiša''

3.a je 9. ožujka 2012. bio u NKČ Vlado Gotovac Sisak na otvorenju izložbe
„Nema miša do šišmiša“.
Pažljivo su poslušali zanimljivo predavanje, dipl.inž. agronomije, Kate Benac o šišmišima u našoj županiji.
Izložba o šišmišima je otvorena do kraja ožujka. Posjetite je i upoznajte!
                                           mr. Sanja Basta, učiteljica savjetnica
Evo što su zanimljivo naučili i zapamtili:
(otvorite opširnije)

Ivor: Šišmiši su sisavci i žive 30tak godina. Imaju odličan sluh i zbog hrane (u jednoj noći) mogu preletjeti udaljenosti do 50 km!

Doris: Šišmiši su korisne životinje jer se hrane kukcima, npr. komarcima. U jednoj noći mogu pojesti i do 600 kukaca.

Mateo: Šišmiši mogu imati jedno mlado godišnje. Velika je smrtnost mladunaca, čak 50 %. To znači da svako drugo mlado ne preživi. Zato su šišmiši zaštićene životinje.

Dino I.: Šišmiši žive u špiljama, na tavanima, u rupama. Iako imaju oči, zapravo im sluh služi da bi bolje 'vidjeli' hranu i prepreke. U prostoru se snalaze pomoću zvuka – to se zove eholokoacija.

Barbara: Šišmiši su jedini sisavci koji mogu – letjeti. Možemo ih vidjeti jedino noću. Plijen love leteći iznad vode, oko uličnih lampi, po šumama i parkovima. Ne lete ravno već cik-cak jer tako lakše ulove kukca. Mogu lebdjeti na mjestu poput kolibrića.

Korina: Kada u špilji vidite 2-3 šišmiša, sigurno će ih biti više zato što se vješaju jedan na drugoga i može ih tako biti čak i do 2 tisuće. Zimi ne mogu letjeti jer im je hladno. Zato zimu provedu u toplijim krajevima te u špilji ili rupi grijući se jedan do drugoga. Ako zimu provode u rupi, npr. debla – izmjenjuju se tko će biti do ulaza u rupu.

Marko: Svi šišmiši u Hrvatskoj strogo su zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode. Postoje dvije glavne vrste šišmiša: mali i veliki šišmiš. Mali potkovnjak i patuljasti šišmiš su teški svega 2 do 4 grama! Veliki i oštrouhi šišmiš su najveće vrste roda sisavaca. Duljina glave i tijela im je 7-8 cm, a raspon krila oko 40 cm.

Paulina: Prije leta šišmiš trese svoje tijelo kako bi mu mišići proradili. Tako si podigne temperaturu tijela, tj. zgrije se da može poletjeti. Svaki šišmiš ima svoje ime na latinskom jeziku da bi biolozi u cijelom svijetu mogli prepoznati o kojoj vrsti se radi. Žive i lete u mraku, tamne su boje: smeđe, sive ili crne. Bojala sam se šišmiša sve dok ih danas nisam malo bolje upoznala. Ljudi koji ih ne poznaju, misle da im šišmiši mogu zapetljati kosu ili nanijeti ozljedu. Tada ih ubijaju jer ih se boje, a tako ugrožavaju ovu vrstu sisavaca.

 


Osnovna škola 22.lipnja Sisak